Korisne informacije

IZUZEĆA OD OBVEZE IZDAVANJA RAČUNA

Zbog učestalih različitih tumačenja iznimaka od obveze izdavanja računa koje su propisane Općim poreznim zakonom te Zakonom o fiskalizaciji, Porezna je uprava izdala detaljnije pojašnjenje odredbi koje reguliraju to pitanje.

U njemu se između ostalog navodi:

Opći porezni zakon propisuje izuzeće od obveze izdavanja računa i to člankom 54.b. Od obveze izdavanja računa izuzeti su prometi koji se obavljaju na jedan od taksativno navedenih načina.

„Iznimno od članka 54. stavka 1. OPZ-a računi se ne moraju ispostavljati:

1. ako se promet ostvaruje od priređivanja lutrijskih igara, igara klađenja, igara u casinima te na automatima za igre na sreću i zabavu,

2. ako se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica,

3. ako se prodaja obavlja putem automata,

4. ako se vlastiti poljoprivredni proizvodi proizvedeni na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno prodaju krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, te ako se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvorenim prostorima.“

Naročito je bio izražen pritisak oko obveze izdavanja računa na tržnicama i otvorenim prostorima. U tom smislu u tumačenju Porezne uprave pojašnjava se što se sve smatra prodajom robe na malo na tržnicama, a što predstavlja prodaju robe izvan tržnica.

 Prodaja roba (trgovina na malo), koja se obavlja izvan prodavaonica, regulirana je Zakonom o trgovini (Narodne novine, broj 68/2013.), a može se obavljati samo na mjestima koja kao takva propisom odredi mjerodavno tijelo lokalne samouprave. Pod prodajom roba izvan prodavaonica, smatra se prodaja na malo na tržnicama, prodaja na klupama izvan tržnica, prodaja u kioscima, putem pokretnih prodavača ili putem automata.

O prodaji roba na tržnicama na malo možemo reći slijedeće. Prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 26/2003., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 153/2009., 49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012.) pod tržnicama na malo razumijeva se upravljanje i održavanje prostora i zgrada u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima. Prema Pravilniku o minimalnih tehničkih i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica na tržnicama na malo (Narodne novine broj 66/2009.) može se trgovati hranom i ostalim proizvodima koji nisu hrana ako su ispunjeni određeni uvjeti. Prostor tržnice može biti zatvoren ili otvoren, mora biti osvijetljen te komunalno i infrastrukturno uređen, a trguje se na štandovima i klupama.

Trgovačko društvo ili koja druga osoba koja upravlja tržnicama i veletržnicama dužna je donijeti tržni red kojim se pobliže određuju uvjeti obavljanja prometa na malo i veliko te pružanje usluga na tržnicama. Pravo obavljanja prometa roba na malo i pravo korištenja usluga na tržnicama imaju, pod jednakim uvjetima, sve fizičke i pravne osobe, ako udovoljavaju odredbama zakona, drugih propisa i tržnim redovima. To mogu biti gospodarstvenici, poljodjelci, privatni ribari i drugi proizvođači roba kojima je dozvoljen promet na tržnicama. Napominjemo da su tržnice dužne pružiti usluge pri korištenju tehničkih sredstava i uređaja potrebnih za obavljanje usluga u prometu roba na malo.

Pod prodajom na štandovima i klupama izvan tržnica na malo podrazumijeva se prodaja u gospodarskim dvorištima, proizvodnim objektima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, kušaonicama, na poljima, uz prometnice, na sajmovima, izložbama i manifestacijama.

Prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom, kao i prema članku 54. stavku 1. OPZ-a, prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima izuzeta je od obveze fiskalizacije izdavanja računa.

Poljoprivredni proizvodi su proizvodi bilinogojstva i stočarstva, te proizvodi prvog stupnja njihove prerade. Što se smatra poljoprivrednim proizvodom popisano je u Dodatku I. koji je sastavni dio Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj: 149/2009., 127/2010., 50/2012. i 120/2012.). Tako se poljoprivrednim proizvodom smatraju žive životinje, meso i jestivi klaonički proizvodi, mlijeko i drugi mliječni proizvodi, jaja, prirodni med, jestivo povrće i jestivo voće, žitarice, ali i vino od svježeg grožđa, ostala fermentirana pića, maslinovo ulje i ostale masti i ulja životinjskog ili biljnog podrijetla, ali i drugi proizvodi navedeni u Dodatku I.

Plod vlastitog uzgoja i proizvodnje takvih proizvoda smatra se vlastitim poljoprivrednim proizvodom, te njegova prodaja na štandovima i klupama na tržnicama na malo, kao i prodaja na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, oslobođena je izdavanja računa, pa tako i fiskalizacije izdavanja računa.

Svi ostali prodavači (pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti ili obveznici poreza na dobit), koji na tržnicama i otvorenim prostorima prodaju svoje proizvode ili tuđe preprodaju (suveniri, odjeća, obuća, nakit, knjige, posuđe i ostalo), smatraju se obveznicima fiskalizacije izdavanja računa ukoliko se smatraju obveznicima izdavanja računa prema nekom općem ili posebnom propisu.

Kako bi se uopće govorilo o obvezi fiskalizacije na tržnicama i otvorenim prostorima, potrebno je utvrditi radi li se o obvezniku fiskalizacije. Tako primjerice „kumice“ koje povremeno prodaju vlastite poljoprivredne proizvode, odnosno poljoprivredne proizvode iz Dodatka I. Zakona o poljoprivredi, koje su same proizvele ili uzgojile kao što su jaja, mliječni proizvodi, povrće i slično, ne provode postupak fiskalizacije u poslovanju gotovinom. Ostali trgovci, koji na tržnicama i otvorenim prostorima prodaju svoje proizvode ili tuđe preprodaju, smatraju se obveznicima fiskalizacije, te su dužni izdavati račune, a posljedično i provoditi fiskalizaciju izdavanja računa. Napominje se da obveznici poreza na dohodak, kojima se dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu (tzv. mali obveznici fiskalizacije), račune mogu izdavati putem knjige uvezanih računa, prethodno ovjerene u Poreznoj upravi.

Uvođenjem fiskalizacije, pa posljedično i fiskalizacije izdavanja računa na tržnicama i otvorenim prostorima ne mijenja se način poslovanja, već se fiskalizacija istome prilagođava. Stoga se sve posebnosti načina poslovanja na tržnicama, kao što je dogovor cijene s kupcem, ili promjena cijene krajem dana, ne mijenjaju uvođenjem obveze fiskalizacije.